Zahvaljujemo se svima na sudjelovanju. U nastavku možete pročitati pobjednički odgovor, i nekoliko odgovora koji su bili blizu pobjede. Pratite nas i dalje jer vam spremamo još jedan nagradni natječaj do kraja godine!
Pobjednik:
Stare dobre tene dale su svoje, Vojak, Obruč, Snježnik, Risnjak, Tuhobić, samo su neki od vrhova koje one broje. Staza ide dalje, planina opet zove, Velebit, Dinara, Biokovo, sanjam velike snove. I dok za sve to pripreme teku, spremam, slažem, opremu i obleku, najteži uspon među svima i dalje ostaje ustajanje iz kreveta na posao kada dođe zima.
Ostali:
Ne znam koji vrh bi izdvojila,
Jer nema tog vrha kojeg ne bih osvojila!
Kad bi tenisice ove dobila,
Na svojim nogama bih ih zarobila.
Hrabro bih svakom stazom zakoračila,
Svaki kamen na njoj prekoračila,
Svako drvo preskočila,
Ma njih bi i u vodu hrabro umočila!
Sta reći, nagradu sada čekam svoju,
Jer ne mogu zamislit za sebe tenisicu bolju.
_________________________________________
Jelen mi se sviđa, obuća vaša,
Eto, vidim, počinje suradnja naša.
Lijepe su vam tenisice za planinu,
E, uz njih ću osvojiti svaku visinu.
Netko kao ja hoće osvojiti vrh,
Pa možda će pasti i pokoji trk.
Radujem se stazama novim,
O, da ih prođem u tenisicama ovim.
Fali mi baš ovakav sportski as,
Esencijalne su i za noge spas!
Sretna sam kad u visine idem,
Stvarno tada ni o čemu ne brinem!
Ima nešto što me motivira jako,
Odmorne noge hodaju samo tako.
Na mapama su ucrtani putovi,
A na Velebitu su najljepši sutoni.
Lijepo-ljepše-najljepše je Sveto brdo
Da, s Jelenom ću ga osvojiti brzo!
O, taj vrh čuva Velebita vila,
Obavezno s Jelen tenisicama pohvalit ću se svima gdje sam bila!
_________________________________________
Jelen darivanje razveselilo je mnoge,
A njemu se svakako vesele i moje noge!
Nove tenisice dobro bi mi došle,
Zaboravila bih s njima i na sve ozljede prošle. ??
Volim obilaziti predivna mjesta
i provoditi vrijeme gdje pojava ljudi nije česta!
Planinarenje sam zavoljela lako,
A trenutke provedene u prirodi ne shvaćam tako olako!
Cijenim svježi zrak, sunce i tišinu,
A najviše bajkovit pogled s vrha i njezinu neprekinutu bistrinu!
U Jelen hiking tenisicama otišla bih na meni najdraže mjesto,
Koje me svakog puta napuni neizmjernom srećom!
Vrh Vojak na planini Učka osobito mi je drag,
upravo bi s novim tenisicama na njeu htjela ostaviti i svoj trag!
Njihova crna boja pristajala bi svemu,
S kombinacijama raznim djelovale bi u pravom tandemu!
Sjajne i kvalitetne tenisice za planinarenje svake su osobe san,
Hajde dragi Jelen, uljepšajte mi dan!
_________________________________________
Ovo ljeto obitelj i ja ostali smo oduševljeni Paklenicom, pa bih se voljela vrstiti opet tamo i otići do samog Vaganskog vrha. Što me motivira? Moja mala(velika) obitelj ima nedjeljni ritual koji zovemo nedjeljom u planine. Dvaku nedjelju, odim onih gdje zapnemo u obvezama odlazimo planinariti sa djecom. U ovo neobično vrijeme, pronašli smo način kako biti zajedno kao obitelj, odmoriti dušu, potaknuti se na redovno kretanje, stvoriti djeci i sebi zdrsve životne navike. Dečki su 6 god, curka 9,pa smo možda malo ograničeni visinama, ali prošli smo puno toga do sad, sve gore i Ivančicu našu u našem kraju, Paklenicu do 700 m/nv, a u planu je i Sjeverni Velebit. Predivan je osjećaj imati ono nešto čime punite životne baterije, nama je to planinarenje
_________________________________________
Želio bih u ovim tenisicama otići na Dinaru. Planinarim jer volim hrvatsku prirodu koja pruža bezbroj mogućnosti da svojoj djeci pokažem njene ljepote, povedem ih u nepoznato i da zajedno otkrivamo nove skrivene kutke i prekrasne pejzaže koji se otkrivaju s njenih vrhova.
_________________________________________
Želim se popeti na Sveto brdo. Nedavno sam ga gledala iz vrha Vlaškog grada i osjećala njegovu energiju. Želim ići gore, čim prije! Želim i ponovno na visoravan Malo libinje… slušati zvonca sretnih krava, zujanje pčela… i ništa više mi ne treba.
Veselim sr Triglavu sljedeće ljeto, a motiv su mi uvijek sreća, mir i nestvarni pogledi kojima nas planine nesebično nagrađuju.
_________________________________________
Najveća mi je želja osvojiti vrh Hlam u Baški na otoku Krku. Imam osjećaj da veliki broj planinara, pa tako i ja, stalno teži osvajanju vrhova što veće nadmorske visine. Pritom zanemarujemo ove niže planine, koje nas bez iznimke uvijek nagrađuju predivnim doživljajima prirode. Upravo je to moja najveća motivacija, prestati težiti pomicanju svojih granica i uživati u prirodi takvoj kakva je. Želim osjećati vjetar i mirise, upoznati biljni i životinjski svijet te postati dijelom prirode oko sebe, a ne pokušati se izdići iznad nje. Vrhove ne trebamo osvajati, već trebamo pustiti da oni osvoje nas.
_________________________________________
Ne težim jednom vrhu,
jer osvajanje cijele planine u mojoj svijesti ima glavniju svrhu –
vrh je samo najviša točka manjeg ili večeg brijega,
pravi izazovi su na putu da bi se došlo do njega!
Moja motivacija na usponima su u prvom redu podrška koju mi ostatak ekipe daje,
jer bez dobrog društva ne bi se ni odlučila na mnoge pređene staze.
Motivacija mi je i pomisao da ne ležim doma gledajući kako brojke na vagi rastu,
draže mi je rano ujutro za hiking biti u niskom startu!
Priroda, fizička aktivnost i slatki umor kad se dođe do kraja,
nema veće nagrade od tog osjećaja!
Moj sljedeći cilj je Velebitska planinarska staza,
toliko se veselim da me i od pomisli hvata ekstaza,
nove tenisice bi potaknule još veće veselje
i noge bi u njima same letjele!
Zato se od Jelen Professional doo ovoj famoznoj nagradi nadam,
i svoju nadu u bedastu i nespretnu rimu skladam!
